Aktuelna Hutba

AKTUELNA HUTBA/25.01.2013./13. Rebiul evvel 1434. REBIUL EVVEL I RODJENJE MUHAMMEDA A.S.
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova,salavat i selam na Allahova Poslanika, njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve njegove sljedbenike do Sudnjeg dana. Poštovani džema’ate, draga braćo, evo vec je nastupio mubarek mjesec Allahove milosti, Rebiu-l-evvel, mjesec u kome se rodio, na ovaj svijet došao posljednji Allahov Poslanik Muhamed a.s. Tim povodom, tema današnje hutbe je mjesec rebiul-evvel i Muhammed a.s., poslanik, prosvjetitelj, glasnik Allahove milosti. Rebiul-evvel je treći mjesec u hidžretskom kalendaru. Za većinu muslimana posebno je interesantan 12. dan u tom mjesecu jer asocira na rođenje posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda s.a.v.s. Međutim, 12. rebiul-evela, uz to što je na taj dan rođen Muhammed, s.a.v.s, 12. rebiul-euvela je došao u Medinu tako okončavši hidžru, a i njegovo preseljenje na ahiret desilo se upravo tog dana. To je zasigurno datum značajan za cjelokupnu svjetsku povijest. Poslanikovo, a.s., rođenje, zatim njegova hidžra iz Meke u Medinu i njegovo preseljenje obilježili su nova poglavlja u svjetskoj a posebno u povijesti islama.[1] Muhammed a.s. je rođen, u ponedjeljak, u zoru, 20. aprila 571. godine po Isa a.s., što odgovara 12. rebiu-l-evelu. Abdullah, otac Muhammeda a.s. je umro dok je on još bio u utrobi majke Amine, a majka mu je preselila kada je napunio šest godina. Prve četiri godine Muhammed a.s. provodi u plemenu Benu Sa'd kod dojilje Halime, koja je ujedno njegova druga majka (majka po mlijeku). Nakon Aminine smrti, brigu o njemu preuzima djed Abdu-l-Mutalib, koji nakon dvije godine umire, da bi ga preuzeo njegov amidža Ebu Talib, kod kojeg živi sve do ženidbe. U godini u kojoj je rođen posljednji Poslanik, desilo se čudo, koje je podsjetilo ljude da je došlo vrijeme njegova dolaska, a samim time i rušenja tvrđava: zla, nasilja, širka i kufra. U toj godini je, nasilni vladar Habeše, po imenu Ebreha, odlučio je da sruši Ka'bu. Šejtan mu je, uljepšavši tu namjeru, rekao: ”Ti si jak i imaš snažnu vojsku. Arapi su nomadi koji nemaju ništa od toga. Idi i sruši Ka'bu i niko ti se u tome neće moći suprotstaviti.” On, usiljeni Ebreha, pripremi slonove i vojsku. Kada se primakao Meki, njeni stanovnici su pobjegli na brda, ostavljajući Ka'bu i svoje kuće bez čuvara. U tome je upravo i mu'džiza, jer da su se stanovnici Meke suprotstavili Ebrehi i da je on bio poražen, svi bi kazali da je to njihovom zaslugom i hrabrošću. Pa čak da je ostao i jedan čuvar, o njemu bi se pričale legende. Ali, Allahova dž.š., odredba je bila da Ka'ba ostane sama i bez ljudske zaštite. Kada se Ebreha našao naspram Ka'be koju niko od ljudi nije štitio, desila se mu'džiza, kada su nebo prekrile male ptice, koje su bacavši kamenčiće razbile Ebrehinu vojsku.) Najavljen u Suhufima, Tevratu, Zeburu i Indzilu Svi poslanici od Adema a.s. pa do Isa a.s. su nagovještavali dolazak posljednjeg Allahova Poslanika Muhammeda a.s., a Allah dž.š. je od svakog poslanika uzeo zavjet da će uzvjerovati u njega i da će mu biti pomagači, o čemu govore slijedeći ajeti Sure Ali Imran: وَإِذْ أَخَذَ اللّهُ مِيثَاقَ النَّبِيِّيْنَ لَمَا آتَيْتُكُم مِّن كِتَابٍ وَحِكْمَةٍ ثُمَّ جَاءكُمْ رَسُولٌ مُّصَدِّقٌ لِّمَا مَعَكُمْ لَتُؤْمِنُنَّ بِهِ وَلَتَنصُرُنَّهُ قَالَ أَأَقْرَرْتُمْ وَأَخَذْتُمْ عَلَى ذَلِكُمْ إِصْرِي قَالُواْ أَقْرَرْنَا قَالَ فَاشْهَدُواْ وَأَنَاْ مَعَكُم مِّنَ الشَّاهِدِينَ „Allah je od svakog vjerovjesnika kome je Knjigu objavio i znanje dao – obavezu uzeo: „Kad vam, poslije, dođe Poslanik koji će potvrditi da je istina ono što imate, hoćete li mu sigurno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li pristajete i prihvatate da se na to Meni obavežete?“ – Oni su odgovarali: „Pristajemo!“ – „Budite onda svjedoci“ – rekao bi On -, „i Ja ću vama svjedočiti! A oni koji i poslije toga glave okrenu, oni su doista nevjernici!“ (Ali Imran, 81-82) Ibrahim a.s., kada postavlja temelje Ka'be, obraća se dovom svome Gospodaru: رَبَّنَا وَابْعَثْ فِيهِمْ رَسُولاً مِّنْهُمْ يَتْلُو عَلَيْهِمْ آيَاتِكَ وَيُعَلِّمُهُمُ الْكِتَابَ وَالْحِكْمَةَ وَيُزَكِّيهِمْ إِنَّكَ أَنتَ العَزِيزُ الحَكِيمُ „Gospodaru naš, pošalji im Poslanika, jednoga od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, silan i mudar!“ (El-Bekare, 129) – Musa a.s. nagovještava dolazak Muhammeda a.s., pa u 157. ajetu Sure A'raf stoji: فَالَّذِينَ آمَنُواْ بِهِ وَعَزَّرُوهُ وَنَصَرُوهُ وَاتَّبَعُواْ النُّورَ الَّذِيَ أُنزِلَ مَعَهُ أُوْلَئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ „Onima koji će slijediti Poslanika, Vjerovjesnika, koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od ružnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su imali osloboditi. Zato će oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo poslano po njemu slijediti – postići ono što budu željeli.“ (El-A'raf, 157) … I Isa a.s. nagovještava dolazak Muhammeda a.s., pa u 6. ajetu Sure Saff stoji: وَإِذْ قَالَ عِيسَى ابْنُ مَرْيَمَ يَا بَنِي إِسْرَائِيلَ إِنِّي رَسُولُ اللَّهِ إِلَيْكُم مُّصَدِّقًا لِّمَا بَيْنَ يَدَيَّ مِنَ التَّوْرَاةِ وَمُبَشِّرًا بِرَسُولٍ يَأْتِي مِن بَعْدِي اسْمُهُ أَحْمَدُ فَلَمَّا جَاءهُم بِالْبَيِّنَاتِ قَالُوا هَذَا سِحْرٌ مُّبِينٌ „A kada Isa sin Merjemin reče: „O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o Poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći“. I kad im je on donio jasne dokaze, oni rekoše: „Ovo je pravi sihr!“ (Es-Saff, 6) Dr.hfz Safvet Halilović, u „Siri – Životopis posljednjeg Allahovog Poslanika“, kaže: „Slanje Muhameda a.s., največa je milost i blagodat Gospodara svijetova. On, kao dostavitelj Allahove rijeći i upute, uzor je ljudima u svim segmentima života. Zato je poznavanje poslanikovog životopisa od izuzetne važnosti za svakog čovjeka: za muslimane zbog toga što ne mogu biti pravi vjernici osim ako se ugledaju u Poslanika i njegov život, a za nemuslimane zbog toga što bi trebalo, prije konačnog suda o Muhamedu a.s., i njegovoj misiji, da upoznaju njegov život i djelo.[2] Preporučujem sebi i vama da u ovom mubarek mjesecu pročitamo bar jednu knjigu o Poslaniku Muhamedu a.s, i da na njega donosimo što više salavata i selama, allahume salli ‘al muhammedin we… Muslimani u cijelome svijetu dočekaju Mevlud, rođenje posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, a.s., kao milost i blagodat, naročiti sada kada se suočavamo sa moralnim posrnučem ljudske savjesti i kad se skrnavi svako ljudsko dostojanstvo. Gospodaru naš, učini nas dostojnim sljedbenicima njegovog puta, učini nam ga zagovornikom na Sudnjem danu i daj da budemo u društvu njegovom u Dženneti-firdevsu! Amin 04.01.2013./22.Safer 1434.

ZAVRŠETAK STARE I POČETAK NOVE GODINE

Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda a.s., na njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana.

Draga i postovana braćo, Allah dž.š. kaže u jednoj kratkoj suri koju svi znamo,a to je sura el Asr (“Wel Asr.Innel insane le fi husr.Illellezine amenu we amilussalihati wetewasaw bil haqqi.We tewasaw bissabbr”)Tako mi vremena svi su ljudi na gubitku,osim onih koji vjeruju i dobra djela čine…

Evo završila se 2012 godina po gregorijanskom kalendaru i mi smo već ušli u 2013 godinu, mi muslimani je samo slijedimo kalendarski. Na kraju godine širom svijeta se sviđaju računi, donose odredbe i zaključci za sljedeću, preispituje se stanje da li smo bili u plusu ili minisu itd. Imajući u vidu da vrijeme u Islamu igra ogromnu ulogu i da se tim prolaznim vremenom Allah zaklinje i mi bi trebali da izvršimo inventuru svojih djela, trebali bi da se preispitamo i sami sa sobom obračunamo pa da vidimo kako smo poslovali sa Allahom u prethodnoj godini.Jer onaj ko bude pozitivno poslovao u Allahovoj firmi taj će i dobiti platu na dan kada se ona bude dijelila, a onaj ko bude ljenčario on nema čemu da se nada. Pitanja koja bi trebali svi sebi da postavimo u ovim momentima a zatim na njih iskreno da odgovorimo jesu:Koliko smo hajra učinili u 2012/1433 godini ? Koliko vremena i pažnje posvećujemo Allahu i ,vjeri islamu, svome džematu,zajednici svojoj porodici i njihovom vjerskom usmjeravanju? Šta mi je sa djecom? Kako uče u školi, kakvi su na vjeronauci, jesmo li im dobar uzor? Vodimo li dovoljno brigu da i naše supruge namaz obavljaju, koliko smo radnih sati proveli našem novom objektu u Rankweilu itd ? Pitanja ima mnogo u ovom za nas zaista stresli i brzom vremenu i ako želimo da nam nova godina bude uspješnija onda se doista moramo preispitati, donijeti zaključke i popraviti svoje stanje i postaviti prioritete odmah ovdje i sada.

Neophodno je da svako od nas na kraju dana malo zastane i razmisli o tome kako je proveo taj dan; šta je sve učinio tog dana a šta je sve propustio i je li išta pripremio za svog Gospodara. Vrijeme koje bismo utrošili na samoobračun i samopreispitivanje na prelazu iz jedne godine u drugu bi bilo jako korisno jer bi to bili trenuci napretka i dobiti,jer mnogi u ovim danima nisu trezveni vec žive u iluzijama i provode ovo vrijeme baš praznično tj uprazno. Omer ibn Hattab r.a. je jedne prilike rekao: “Preispitajte se i obračunajte se sami sa sobom prije nego što se bude sa vama obračunavalo na Sudnjem danu, i izvagajte svoja djela prije nego što vam ih izvagaju na Danu obračuna.” Spomenuti Halifa bi isto tako navečer udarao svoje stopalo i sam sebi govorio: “Pa reci, sine Hattabov, šta si to uradio danas?!” A u Časnom Kur`anu: “Toga dana ljudi će se odvojeno pojaviti da im se pokažu djela njihova: onaj ko bude uradio koliko trun dobra- vidjeće ga, onaj ko bude uradio i koliko trun zla-vidjeće ga.” (Sura Az- Zilzal). Hasan El-Basri bi rekao: “Vjernik sam sebe čuva i preispituje iz straha od Silnog Allaha. Onima koji su to činili obračun na Sudnjem danu može biti olakšan. A onima koji su olahko uzeli vjeru i život na dunjaluku, obračun na Dan proživljenja će biti otežan.” Na kraju svakog mjeseca bi trebali posvetiti više vremena preispitivanju a naročito na kraju godine- jer bi to morao biti period kada ocjenjujemo onu koja je na izmaku a nadamo se onoj koja tek počinje. Šta onda reći za one Muslimane koji su prihvatili zapadnjačku praksu proslavljanja Nove godine pa umjesto podrobnog razmišljanja i postavljanja pitanja posjećuju zabave, uživaju u hrani i piću,kite jelke,pale petarde zaboravljajući da vrijeme koje se provede u besposlicama i nepokornosti Allahu da će zato biti pitani. Već sam vam spominjao da proslavljanje Nove godine nije u skladu sa islamom jer povlači za sobom niz šerijatskih prekršaja kao što su masovno konzumiranje alkoholnih pića, zatim tu je nedozvoljeno i razvratno miješanje muškaraca i žena, činjenja bluda i gubljenja nevinosti upravo te noći,ovih dana evo citam da neke djevojke prodaju nevinost za dobre pare da nas Allah sacuva ovakvih trendova , zatim konzumiranje opojnih droga, gubljenje pameti, veliki broj udesa, a poslije najluđe noći slijedi mučnina, povraćanje i glavobolja. Gdje je tu ibadet? Gdje je tu namaz? Zar dolikuje jednom muslimanu da se ponaša nerazumno i neodgovorno?Isto tako umjesto samoobračuna, na dan svog rođenja Muslimani opet imitiraju nemuslimane u njihovim besmislenim ritualima pa praktikuju ono što nam Allah nije dozvolio. Slavljeniku se zapali onoliko svijeća koliko je godina ostavio za sobom. Nakon toga se svijeće moraju ugasiti puhanjem kako bi se ostvarila želja. Veoma je loša praksa pojedinih Muslimana koji kada mu se rodi dijete sazove društvo pa to uz alkohol proslave. Gdje je tu učenje ezana i ikameta? Gdje je tu sunnet našeg Poslanika akika? A hoćemo da nam djeca budu hairli, da nas slušaju, a djeca su umjesto ezana i ikameta prvo čula muziku, i pjesmu. Umjesto takvog slijepog i besmislenog ponašanja, razborit čovjek bi taj dan koji je svjedok prolaska još jedne godine kratkog dunjalučkog života trebao iskoristiti da preispita svoj dotadašnji život. Dobar i uspješan trgovac podvlači crtu na kraju svake godine teškog rada da bi ocjenio svoje cjelokupno finansijsko stanje. On želi da ima uvid u svoju dobit ili gubitak. Slično bi trebao učiniti svaki razuman insan i zaračunati životni dobitak ili manjak, i više od toga, trebao bi da moli svog Gospodara da mu blagoslovi život i da mu danas učini boljim nego jučer, a sutra boljim nego danas. Pravi musliman u ovim danima žuri da se sam sa sobom obračuna i da preispita svoju savjest. Svaka godina ima dvanaest mjeseci, svaki mjesec trideset dana, a u svakom danu dvadeset i četiri sata, svaki sat šezdeset minuta a svaki minut šezdeset sekundi. Svaka sekunda je Allahova milost i blagoslov pa i nada da se nešto može popraviti. Mu'min zna da će mu biti data knjiga, pa zato žuri da sam prelista onu koju sam sebi piše. Svaki dan koji prođe je poput sasušenog lista koji sa stabla života pada na tle. Neka se Allah smiluje učenjaku Hasanu al- Basriju kada je rekao: ” O sinovi Ademovi! Svi ste vi samo broj dana. Kada jedan prođe, nestane i dio vas!” I što tako jedan pjesnik lijepo reče: “Dijelimo radost svakog novog dana, pa ipak svaki koji nam prođe je jedan manje u životu.”

Molim Allaha da nam učini naše danas bolje od našeg jučer, da nam učini novu godinu u koju ulazimo boljom od stare, da se više okrenemo Allahu, da popravimo svoje vlastito stanje, zatim stanje naše porodice kao i stanje našeg džemata te i stanje cijelog islamskog ummeta. Amin!

21.12.2012./08.Safer 1434.

MUSLIMANI I PRAZNICI DRUGIH KONFESIJA

Neka je hvala Allahu koji nas je stvorio, koji nam daje zdravlje, koji nas obasipa neizmjernim blagodatima. Neka je mir i spas na njegovog Poslanika Muhammed a.s., na njegovu porodicu i časne ashabe kao i na sve one koji ih slijede u dobru do Sudnjeg dana. Draga braćo, u ovoj i na početku naredne godine imamo priliku vidjeti kako dolaze katolički i pravoslavni praznici, a 31. decembra je i Nova godina . Što se tiče katoličkog praznika on je vjerski kršćanski praznik kojim se obilježava rođenje Isa a.s., i veoma je interesantno pogledati šta sami kršćani kažu o tom prazniku. Većina kršćanskih crkvi slavi ga 25. decembra. Međutim, istočne crkve slave ga 7. januara,Ovaj praznik je u mnogim državama svijeta, državni praznik.Budući da u Novom zavjetu ne stoji kada se tačno rodio Isus-Isa a.s., prvi kršćani nisu slavili ga, nego samo Uskrs. Ovaj praznik se počeo slaviti u Rimu u 4. stoljeću (u izvorima dokazana godina 336.). Do danas nije jasno zašto se slavi baš 25. decembra. Prevladavajuće je mišljenje da se počeo slaviti toga datuma zato što se toga datuma u tada još uvijek većinski paganskom (idolopokloničkom) Rimu slavilo “rođenje boga Sunca Sola pa je Crkva želeći potisnuti taj paganski blagdan tada počela slaviti rođenje Isusa Krista koji je Božansko Sunce s visine”.(estagfirullah)

Na Novu godinu su se razmjenjivali darovi u Engleskoj. Kršćani su od davnina dan Isusova rođenja smatrali i početkom nove godine, a to je vrijedilo u gotovo čitavoj Europi. 1691. godine Crkva je prihvatila 1. januar kao početak nove godine i sam blagdan Nove godine. Protestanti su osudili božićno slavlje. 1647 engleski su puritanci zabranili ovaj praznik u Engleskoj, a zabrana je nakon desetljeća ukinuta, ali su se svejedno mnogi protivili njegovu slavljenju. Istodobno se u kolonijaliziranoj Americi proširilo slavljenje . U 19. stoljeću Britanci su oživljavali taj blagdan, a tome je pridonijela i objavljena knjiga “Božićna priča” Charlesa Dickensa. Isto se činilo i u Americi gdje su doseljeni Europljani širili kontinentalne božićne tradicije, posebno Njemačke.Poslije se ovaj praznik proširio i na ostale dijelove svijeta. Za razliku od navedenih anglosaksonskih područja, u kontinentalnoj su Europi tradicije ostale gotovo netaknute te je slavljenje postalo stoljetnom tradicijom.Danas su sve češće kritike (ne samo od vjerskih zajednica) da je ovaj praznik potpuno komercijaliziran tako da se izgubio njegov pravi smisao. Mnogi više i ne znaju što se zapravo slavi nego ga povezuju isključivo s jelkom i darovima.

Dakle, iz svega navedenog vidimo zbog čega, kada i kako se počeo slaviti Božić, mada veliki broj kršćana ne bi znali odgovoriti na ovo pitanje. Što se tiče Islama, Islam prizna Isa a.s., kao pretposljednjeg Allahovog poslanika. U Kur'anu se spominje njegovo čudesno rođenje, mada se nigdje ne spominje kada je tačno rođen, jer sam taj događaj nema velikog značaja za nas. Mi volimo Isa a.s., i cijenimo kao što volimo i ostale poslanike i smatramo ga jednom od karika poslaničkog lanca koja započinje sa Adem a.s., a završava se sa Muhammedom s.a.v.s.Muslimani mogu uputiti čestitku svojim komšijama i čestitati im ovaj praznik, ali ne smiju uzimati učešća u njegovom proslavljanju, jer Islam od nas to ne traži. Mogu se primiti pokloni i darivati, ali ne smiju sadržavati harama u sebi.Što se tiče Nove godine i njenog obilježavanja ili bolje rečeno proslavljanja moramo znati da proslavljanje Nove godine nije nikakav islamski praznik. Nova godina predstavlja samo jedan vremenski period gdje se prelazi iz jedne u drugu godinu. U Islamu taj momenat nema nekog posebnog značaja niti je ikada zabilježeno da se u doba hilafeta obilježavao ovaj datum. Još dok smo živjeli u doba komunizma nametalo nam se mnoštva neislamskih stvari, ka tome smo usmjeravani i vođeni. Nova godina je postajala u sve više naših domova sasvim normalna stvar. Priređivana su novogodišnja sijela, slavila se Nova godina, kupovale jelke i ukrašavale kako bi se ispratila stara a dočekala nova godina.Oni koji je nisu obilježavali smatrani su čudacima,a takvim se smatraju i danas,ali ipak malo manje, Problem ne leži u samom dočekivanju Nove godine, problem je u načinu na koji se ona dočekivala i na koji se ona dočekuje. Znamo dobro da mnogi nazivaju tu noć «najluđom noći» i da bi se adekvatno provela ta noć moraš i ti malo da budeš lud, a da bi bio lud tj. da bi izgubio razum mora se šejtanskog hošafa popiti i tek onda ugođaj biva potpun. Pogledajmo sam taj izraz «najluđa noć», Islam takvo nešto ne poznaje. Islam poznaje mubarek noći, odabrane noći, blagoslovljene noći itd. Vjerovatno je da će biti mnogo onih koji će ovu noć provesti u slavlju, igri, zabavi i pjesmi, koji će probdjeti čitavu noć u nepokornosti Allahu, koji će piti ono što je Allah zabranio i nazvao ga majkom svih zala, a kada se od istih traži da noć koja je vrednija od hiljadu mjeseci provedu u ibadetu kažu da je to teško, da se mora spavati, da su umorni itd ili kada im se kaže de učini nešto za hajr kažu: “Ma neka ,ne mogu,ili razmislicu itd.” Ovim se razdvajaju pravi mumini koji nastoje da izbjegnu sve vrste griješenja od onih kojima je svejedno za počinjene grijehe. Da bi čovjek ostavio grijeh i griješenje mora se pokajati i mora moliti Allaha da mu iman, Islam i ihsan (dobročinstvo) omili u srcu, a da mu omrzne i učini odvratnim nevjerstvo, griješenje, i nepokornost.Neka nam se Allah smiluje,da shvatimo koji su naši blagdani,a da blagdane drugim konfesija poštujemo, i da sa njima živimo u miru i toleranciji.Svima vama želim da ove za nas neradne dane iskoristite u ibadetu i korisnim stvarima. Amin !

14.12.2012./01. Safer 1434.

ISLAMSKO POIMANJE SMAKA SVIJETA

Draga i poštovana braćo,

temu današnje hutbe naslovio sam naslovom : Islamsko poimanje smaka svijeta,obzirom da se već neko vrijeme u čitavom svijetu govori, špekuliše,prave filmovi (najpoznatiji film nosi naziv 2012) i nagađa o Smaku svijeta, estagfirullah,a sve po uzoru na proročanstvo drevnih Maja.Oni su već prije 2000 hiljade godina bez teleskopa izračunali da godina traje 365 dana i dali preciznu tablicu kretanja sunca,planeta i asteroida u odnosu na zemlju.Oni takođe predviđaju da će se pretumbati kontinenti i da će zemlja ubrzati u krivini oko sunca.

Islam i druge religije naučavaju o Smaku svijeta,što je dokaz da će se taj događaj bez sumnje desiti,jer sve što je nastalo nestaće jednog dana.Stoga ćemo danas po islamskom učenju protumačiti vjerovanje u smak svijeta.

Allah džellešanuhu govori u Kur`anu na mnogo mjesta o ovom događaju a naročito u dvije kraće sure koje i mi mnogi znamo a to su ZILZAL I EL KARIA.U njima Allah džellešanuhu govori da će se desiti zemljotres,da će se planine raščupati,da će zemlja iz sebe izbaciti terete,da će se ljudi zapitati šta je zemlji.

Kada nastupi smak svijeta to je jedna kataklizma i to najveca na svijetu i ona se neće moći opisati.Međutim kada će to biti nije poznato nikom osim Allahu i spada u svijet Gajba.U Kur`anu se kaže :“Pitaju te o Smaku svijeta kada će se zbiti.Reci : To zna jedino Gospodar moj“. I dobro je braćo što ne znamo vakat ovog događaja jer bi se približavanjem ovog događaja stvorio veliki poremećaj u našim životima i u svijetu.Bilo bi ubistava,samoubistava,aktivnosti u svemu bi se smanjile,zato je to Allah iz milosti sakrio.

Času propasti svijeta predstoje prvo mali predznaci a oni su spomenuti u hadisima kao što su: kada mati sebi rodi tuđina,kad se alkohol proširi, žene otkriju, trgovina raširi,kad se počnu veleljepne džamije i zgrade praviti, kada budu masovna ubijanja, kad nestane dobrih ljudi, znanja istinskog itd.

Nakon ovih malih,od kojih se većina već desila,dolaze veliki predznaci i oni kada se dese tad je Smak svijeta,a oni su : Pojava duhana: velikog dima koji će poklopiti zemlju i trajati 40 dana, Silazak Isa a.s. na zemlju, Pojava Je`džudža i Me`džudža tj dva naroda čije se porijeklo ne zna, Pojava Dedždžala, Rađanje Sunca na zapadu umjesto na istoku, Izbijanje velikih požara od strane hadža, Tri velika zemljotresa.

Ni jedan od ovih velikih događaja još se nije zbio,a Allah najbolje zna kada će .Na nama je da se pripremamo za Sudnji dan,a daj Bože da ne doživimo mi Smak svijeta,jer će taj događaj biti strašan i katastrofalan. Jer nakon ovog događaja slijedi :proživljenje svih ljudi , iščekivanje sudnjeg dana, obračun za djela i nakon toga džennet ili džehennem. Molim Allaha da dobro shvatimo ove aksiome naše vjere i da se dobro pripremamo za ove događaje koji će sigurno doći kad tad.Amin!

07.12.2012/23 Muharrem 1434.

NEĆETE VJEROVATI DOK SE NE BUDETE VOLJELI

Draga braćo, poštovane džematlije,

Allahov Poslanik s.a.v.s. je težio da njegova zajendica, njegovo društvo, njegov ummet počiva na temeljima čvrste vjere u Allaha dž.š., njegovom bespogovornom slijeđenju i da članovi te zajednice budu prožeti bratskom ljubavlju. Poslanik a.s. nas poziva ka međusobnoj ljubavi, zapravo on međusobnu ljubav čini znakom imana , vjerovanja, pa kaže: „Tako mi Onog u čijoj je ruci moja duša, nećete ući u džennet dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati dok se ne budete voljeli.“ Dakle draga braćo, nema ulaska u džennet bez imana, a nema imana bez ljubavi. Ljubav prema Allahu i njegovom Poslaniku je povezana sa ljubavlju prema ljudima i Allah dž.š. za tu ljubav kaže, da je to Njegov ni'met, Allahova milost. „I sjetite se Allahovog ni'meta, Allahove milosti, kada ste bili jedni drugima neprijatelji pa je Allah ulio ljubav u vaša srca te ste postali Allahovom milošću braća, a bili ste na samoj ivici džehenemske vatre pa vas je Allah te vatre spasio.“ Doista nema veće tragedije kada Allah dž.š. iz jednog društva ili zajednice istrgne ljubav iz srca, a čim nema ljubavi u srcu , njeno mjesto zauzme mržnja koja vodi džehenemskoj vatri. Ako čovjek nema ljubavi prema Allahu, kako da mu bude pokoran. Ako ne voli svoju vjeru za njega će svaki ibadet biti teret kojeg će s mukom da obavlja. Namaz će smatrati otežanjem, a ne olakšanjem. Smatraće ga zamorom, a ne odmorom. Pogledajmo kako Poslanik a.s. doziva svog mujezina Bilala:“ O, Bilale pozovi nas na namaz i odmori nas namazom.“ A kakav je slučaj danas: „Uh zar opet namaz, ne možeš se rahat ni odmorit.“ Umjesto da zahvali Allahu što je dočekao još koji namaz, još jedan susret sa Allahom dž.š. Sjetimo se svojih rahmetli nena, koje bi po nekoliko puta na dan pitale:“ Jel vrijeme podne, kad će ikindija još malo pa će akšam, eto još jaciju da klanjamo, pa kud koji.“ Kada bi završila namaz zahvaljivala bi Allahu što je uspjela još koji namaz da ugrabi. Poslanik a.s. je volio sve ljude. Nije gledao na to da li je bogat ili siromšan, ružan ili lijep, ugledan ili bez titule. Volio je ljude bez ikakve koristi ili interesa. Danas je sve manje toga. Sve više je ljubavi u ime koristi interesa, potrebe. Jednog dana sa Poslanikom je sjedio jedan ashab. Pored njih je prošao čovjek za koga je Poslanikov ashab rekao: „Božiji Poslaniče, ja volim onog čovjeka.“ „A jesi li ga obavjestio o tome?” „Nisam.“-reče ashab. „Idi i reci mu to“- reče Poslanik. On ga je stigao i rekao : „ Volim te u ime Allaha !“ „I ja tebe volim u ime Onog u čije ime ti mene voliš.“ A volio ga je jer je bio Allahu pokoran , jer je imao lijep moral, jer je bio musliman. Jesmo li mi takvi? Ima li koja osoba koju volimo u ime Allaha? Jesmo li tu osobu obavjestili o tome ? Ljubav u ime Allaha dž.š. je vječna, sve ostale su prolazne. Mladić voli djevojku sve dok ne dođe druga, šef voli radnika dok mu služi, trgovac voli mušterije sve dok dolaze i kupuju. „Među Božijim slugama ima ljudi koji nisu ni poslanici ni šehidi, ali kojima na Sudnjem danu mogu zavidjeti i poslanici i šehidi, na mjestu koje ovi imaju kod Allaha.“ „Reci nam Božiji Poslaniče, ko su oni?“ „To su oni koji su se u ime Allaha voljeli a nisu vezani ni krvno ni imovinski.“ Tako mi Allaha , njihova lica su svjetlo, neće se plašiti kad se svijet bude plašio, niti će se žalostiti kad se svijet bude žalostio. Prijateljstvo i ljubav je stvar koja se izgrađuje tako nas Poslanik uči stvarima kojima se unosi ljubav u ljudska srca te kaže: „ Kada neko od vas dođe u društvo, neka nazove selam. Kada hoće da ode, neka opet nazove selam. Jer prvi pozdrav nije ništa preči od drugog.“ Jednom drugom prilikom Poslanik a.s. kaže: „ Tri stvari ti garantuju naklonost tvoga brata: da ga poselamiš kad ga susretneš, da mu napraviš mjesto u društvu i da ga zoveš njemu najdražim imenima.“ Gospodaru naš, ti nam podari ljubavi, da se volimo samo u Tvoje ime i da jedni drugima samo dobro želimo i činimo. Amin!

30.11.2012./16.Muharrem 1434.

ŠTA NARUŠAVA MEĐUMUSLIMANSKE ODNOSE

Braćo i sestre u islamu! Tema je aktuelna i veoma bitna za svakog pripadnika ISLAMA, kako bi se sačuvali svega onoga što može poremetiti našu međumuslimansku komunikaciju. Mnogi muslimani čine ono što narušava ili uništava međumuslimanske relacije, da toga nisu ni svjesni, a oni koji to čine u svojim srcima imaju teške bolesti, koje se moraju liječiti, kao što su: mržnja, zavidnost i škrtost.Šta to zapravo kvari međumuslimanske odnose:

1) Pohlepa za dunjalukom i zavidnost na onome što imaju braća muslimani: Allah, dž.š., u 131. ajetu Sure Ta-Ha upozorava Poslaniku, s.a.v.s., a samim time i nas, pripadnike njegova ummeta, da ne žudimo za dunjalukom.”I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta, koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo! Nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna.” (Suretu Ta-Ha: 131)Poslanik, s.a.v.s., nas podučava u pogledu zavidnosti na slijedeći način:Prenosi Abdullah ibn Mes'ud, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nema zavidnosti osim dvojici: čovjeku kojem je Allah dao imetak, pa ga on troši na istinu i čovjeku kojem je Allah dao mudrost, pa po njoj sudi i podučava druge.” (Muslim)Zbog pohlepe i zavidnosti neki ljudi na nedozvoljen način pokušavaju sebi prigrabiti imetke drugih, što ruši odnose medju muslimanima, a takvih primjera je danas na pretek.

2) Činjenje grijeha:Grijesi razdvajuju braću, a prije toga uništavaju pokornost Allahu, dž.š.. Kada nestane međusobnog bratskog savjetovanja i upute, onda srca otvrdnu i otvaraju se vrata zla, pa se ljudi bave sobom i mišlju kako da prevare drugoga. To potvrđuju riječi Poslanika, s.a.v.s., koje bilježi imam Ahmed:Prenosi Ibn Omer, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Tako mi Onoga u čijoj ruci je Muhammedov život, ne zavole se dvojica (muslimana), pa se potom razdvoje, osim usljed grijeha, koji učini jedan od njih!” (Ahmed)Vidimo mnoge ljude, kako zajedno posluju, druže se i vesela, a onda ubrzo postaju neprijatelji jedni drugima; to zbog toga što je njihovo prijateljstvo bilo bazirano na intersu, a ne na iskrenoj ljubavi u ime Allaha, dž.š..Onaj ko prekine vezu sa Allahom, dž.š., zbog grijeha koje čini, neminovno je da prekine i vezu sa ljudima. Griješnici izbjegavaju svoju braću i sve više srljaju u griješenju.

3) Ogovaranje i prenošenje tudjih riječi:Ovo su opake bolesti koje su zahvatile muslimane danas. Razgovori i sijela mnogih muslimana su uglavnom ispunjeni ovim bolestima, koje kidaju naše veze.”I ne slušaj nijednog krivokletnika, prezrena,”(10) “klevetnika, koji tuðe riječi prenosi!”(11) (Suretu Al-Kalem: 10-11)Poslanik, s.a.v.s., nas podučava u hadisu koji bilježi imam Buharija: da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko mi garantuje za ono što je meðu njegovim vilicama i meðu njegovim nogama, garantujem mu džennet.” (Buharija)

4) Nedostatak edeba (kulture) govora i neumjesne šale: Kaže Allah, dž.š., u 53. ajetu Sure Al-Isra’:”Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi, jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima! Šejtan je doista čovjekov otvoreni neprijatelj.” (Suretu Al-Isra’: 53)Ima ljudi koji govore ružno u svakoj situaciji i proizvode negativnu energiju, a podizanje glasa, psovka, pogrdne i ponižavajuće riječi rađaju neprijateljstvo među ljudima i rezultiraju kidanjem bilo kakve komunikacije.Imamo slučaj da kada neko izusti riječ, sagovornik mu odmah kaže da on to zna i kao da mu na taj način želi kazati: “Ti ništa ne znaš, pa slušaj šta ja govorim!”. Poslanik, s.a.v.s., se znao lijepo našaliti, a da ne uvrijedi nikoga. Koliko je ljudi prekinulo međusobnu komunikaciju, zbog neumjesnih šala?Zato, lijepo razgovarajmo jedni sa drugima, ne podižimo glas, ne govorimo predugo, saslušajmo sagovornika i govorimo mu gledajući ga u oči i lice, jer na taj način prema njemu iskazujemo poštovanje i čuvajmo se neumjesnih šala!

5) Bespotrebne rasprave: Kaže Poslanik, s.a.v.s., u hadisu koji bilježi imam Buharija: Prenosi Aiša, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Najmrže osobe Allahu su one koje se mnogo prepiru.” (Ahmed)A Imam Ahmed bilježi hadis:, da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Niti jedan narod nije nakon upute zalutao, a da nije počeo raspravljati!” Potom je proučio ajet: “…Oni su svađalački narod.” (Suretu Az-Zumer: 58) (Ahmed)Koliko je muslimana spremno da se raspravljaju oko beznačajnih stvari i na taj način pokazuju svoj kibur (oholost)?

6) Sašaptavanje:Kaže Allah, dž.š., u 10. ajetu Sure Al-Mudžadele: “Sašaptavanje je šejtanski posao, da bi u brigu bacio vjernike, mada to ne može njima nimalo nauditi, osim ako to Allah dopusti. A neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!” (Suretu Al-Mudžadele: 10) Poslanik, s.a.v.s., nam pojašnjava sašaptavanje riječima:Prenosi Ibn Mes'ud, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada vas bude trojica, nemojte se sašaptavati dvojica, mimo trećeg, dok se ne pomiješate sa ljudima, kako ga to ne bi rastužilo!” (Buharija)Prokleti šejtan tada došaptava prisutnom: “Oni sada govore o tebi. Oni ti nešto pripremaju..” Ibn Kesir navodi mišljenje uleme, da se ljudi mogu sašaptavati, ali uz izun prisutnog.

Braćo i sestre čuvajmo se svega onoga što može narušiti i uništiti naše muslimansko bratstvo i budimo spremni da u ime Allaha, dž.š., pređemo preko grešaka naše braće, koje su učinili prema nama, jer ćemo na taj način steći milost Uzvišenog Allaha i vratiti povjerenje onih koji su nam učinili nepravdu! Molim Allaha, dž.š., da nas učvrsti na putu islama, da nam pomogne da sačuvamo svjetlo islama, da nas sačuva svega onog što može uništiti naše bratstvo, da nas ne iskuša sa nasiljem nasilnih vladara i ne iskuša nas sa onim što nećemo moći podnijeti, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas uvede u džennete u društvu sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima. Amin!

23.11.2012. /09. Muharrem 1434.

Vrijednost Muharrema i Dan Ašure – 10. dan muharrema

Cijenjeni dzema’te

Allahova, dželle ša’nuhu, je odredba da je danom stvaranja nebesa i Zemlje, odlučio da se vrijeme računa sa dvanaest mjeseci, među kojima je posebnu počast dao za četiri “Sveta mjeseca” (Ešhuri hurum). Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u hadisu koji prenosi Ebu Bekr, radijallahu ‘anhu, pojašnjava koja su to četiri mjeseca: Prenosi Ebu Bekr, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Vrijeme kruži, kao i onoga dana kada je Allah stvorio nebesa i Zemlju. Godina ima dvanaest mjeseci, od čega su četiri sveta: tri, jedan za drugim: zu-l-ka’de, zu-l-hidždže i muharrem i redžeb, koji je između džumade-l-uhra i ša’bana!” (Buharija) Ibn Abbas, radijallahu ‘anhu, smatra da je Allah, dželle še’nuhu, dao za ova četiri mjeseca posebno mjesto, time što se u njima grijesi uvećavaju, ali i dobra djela. Zbog toga u tim mjesecima treba paziti na svoja djela. Ne dozvolimo da budemo zavarani prolaznim dunjalukom i da mu damo prednost u odnosu na vječnost! Razmišljajmo u ovim danima o našim djelima i kakva su ona. Nastojmo iskoristiti ovu sezonu imana i učiniti što više dobra. Razmišljajmo o polaganju računa.Svodimo račune sami sa sobom prije nego drugi budu s nama svodili. Svi ćemo braćo kad tad morati odgovoriti na četiri pitanja: u što smo život proveli, kako smo mladost iskoristili, da li smo se po onome što smo naučili vladali i na koji način smo sticali i trošili naše imetke! U ova četiri sveta mjeseca ubraja se i mjesec muharrem, čiji je deseti dan “Jevmu-Ašura”. O vrijednosti posta mjeseca muharrema, kao i obavljanja noćnog namaza, govori slijedeći hadis,: Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Najbolji post poslije ramazana je post mjeseca muharrema, a najbolji namaz poslije fard namaza je noćni namaz!” (Muslim) Kako stoji u predajama, Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je za vrijeme svoga boravka u Meki postio deseti dan muharrema. Nakon dolaska u Medinu našao je Jevreje kako poste Ašuru, pa je u tom smislu i slijedeća predaja: Prenosi Ibn Abbas, radijallahu ‘anhu: „Došao je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u Medinu i vidio je Jevreje kako poste Ašuru, pa je upitao: “Šta je ovo?” Rekli su: “Ovo je lijep dan, dan u kojem je spašen Musa, alejhis-selam, sa Benu Israelćanima, od njihova neprijatelja, pa ga je Musa postio.” Rekao je: “Meni je Musa bliži od vas!” – pa je postio i naredio drugima da poste. (Buharija) U imam Ahmedovoj zbirci se nalazi predaja: “…To je dan u kojem se zaustavila lađa na brdu Džudijj, pa ga je Nuh postio…” (Ahmed) Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu ‘anhu: “Nisam vidio Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da sa više želje posti neki dan od Ašure i ovoga mubarek mjeseca (misleći na ramazan).” (Buharija) U imam Ahmedovoj zbirci se nalazi hadis, koji govori o tome da je post Ašure uzrok praštanja grijeha učinjenih u protekloj godini: “Post Ašure je uzrokom praštanja grijeha koji su učinjeni protekle godine!” (Muslim) Preporuka je Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da se pored desetog dana muharrema posti dan prije ili dan poslije, pa u slijedećoj predaji stoji: Prenosi se od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu ‘anhu, da je Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nakon što je postio i naredio ashabima da poste Ašuru rečeno: “O Allahov Poslaniče, to je dan koji obilježavaju Židovi i Kršćani!” Rekao je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “U narednoj godini ćemo inša-Allah postiti i deveti dan!” Pa on nije dočekao Ašuru naredne godine.

10. muharrem, dan Ašure, ove godine je u subotu 24.11.2012. godine.Preporuka Poslanika je da se posti Petak ili još i nedjelja,osim subote.

Molimo Allaha, dželle ša’nuhu, da nas učini svojim iskrenim robovima, koji slijede sunnet svoga Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem i da u krugu svojih porodica i džemata dočekamo ove dane i provedemo ih u ibadetu. Amin!