O vakufu

„Dobra djela gone zlo, a najuzvišenije od dobrih djela je milodar, najuzvišeniji milodar je onaj, koji ostaje zauvijek, a od dobrotvornih djela opet je najljepše ono, koje jest, odnosno koje će se trajno ponavljati. Jasno je, da je od trajnih dobrotvornih djela najdulje zajamčeno dobročinstvo vakuf. Dok je svijeta i vijeka korist vakufa ne prestaje niti se njegovo djelovanje do sudnjega dana završava“.
(Prva vakufnama, novembra 1531 godine)

VjERSKI POTICAJ ZA UVAKUFLENjE
Kur'an direktno ne spominje vakuf, ali u brojnim ajetima Allah, dž.š., podstiče muslimane da svojim dobrim djelima i materijalnim davanjima pomognu druge ljude. Jedan od tih ajeta jeste 92. ajet sure Alu Imran, u kojem se kaže: „Nećete postići dobročinstvo sve dok ne udijelite dio onoga što vam je najdraže.“
Božiji poslanik Muhammed, a.s., u brojnim hadisima podsticao je muslimane da misle o budućnosti i o tome kako uraditi dobra djela koja će čovjeka nadživjeti i time trag svoj na ovom svijetu učiniti boljim i dužim, ne bi li imao koristi od toga i nakon smrti. Takav je i hadis: „Poslije smrti čovjekove, njegovi tragovi na ovom svijetu nestaju osim u tri slučaja:
– ako ostavi (uvakufi) trajno dobro;
– ako ostavi znanje kojim će se drugi koristiti i
– ako ostavi odgojeno dijete koje će se za njega moliti.“
Ova i brojne druge preporuke Muhammeda, a.s., utjecale su na ashabe pa su inspirirani ovim porukama činili dobra djela kojima su željeli činiti trajno dobro. Tako je hazreti Omer jednog dana došao Muhammedu, a.s., i rekao mu da je dobio jedno imanje koje mu je lično dragocjeno i htio bi da ga dā kao trajnu sadaku. Poslanik mu je savjetovaoda je najbolje da to imanje izuzme iz svoje imovine i odredida se ubuduće neće moći „ni prodati, ni pokloniti, ni naslijediti“.
Hazreti Omer je to poslušao i odredio da se prihodi s tog imanja imaju koristiti za potrebe: siromaha, njegove rodbine, otkup robova i ratnih zarobljenika,za putnike, goste, a nema grijeha i da se upravnik togvakufa koristi njegovim plodovima na umjeren način.Jasno je iz ovog utemeljujućeg normativnog teksta da uvakufljenipredmet ne može biti predmetom prometovanja i raspolaganja, već samo njegovi plodovi i prihod.
Prema historijskim podacima, nije bilo niti jednog ashaba/druga Božijeg Poslanika, a.s., koji nije uvakufio nešto od svoga imetka. Ovu praksu muslimani su nastavili i u narednim generacijama, evo sve do naše.                              Ona i dalje traje!

NAŠ VAKUF

Allah dž.š. u Kur’anu kaže:“Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne date dio od onoga što vam je najdraže; a bilo šta vi dali, Allah će, sigurno za to znati.“ (Suretu el Imran: 92)
Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ”Kada čovjek umre prestaju sva njegova djela osim u tri slučaja: trajna sadaka, korisno znanje koje je iza sebe ostavio i dobro odgojeno dijete koje će za njega moliti.”
Vakuf u prijevodu znači trajno dobro, trajna sadaka. Da li želimo da naše dobro traje? I kad nas prekrije zemlja, kada budemo u Berzahu čekali Sudnji dan, dok budemo na Sirat ćupriji, želimo li i tada da naše dobro služi drugima?
Evo prilike da budemo i mi vakifi, trajni dobročinitelji, da se ponosimo sa našim budućim Bošnjačkim centrom, koji ćemo ostaviti u amanet onima koji ostaju, našoj djeci.
A naša djeca i njihova djeca , oni su nam trajno dobro. Ako ih odgojimo u duhu islamskom oni će onda takvi upućivati dovu za svoje roditelje. A gdje će to naučiti? U našem Centru gdje će doći inšaAllah sa uživanjem i reći: “Ovo je naše, ovdje mogu biti musliman ,ovdje mogu biti Bošnjak, ovdje mogu učiti korisno znanje, ovo su meni moj babo, dedo, majka, nana ostavili u amanet.”
Slijedeći ovaj ajet i hadis nadamo se da ćemo zajedno izgraditi naš Bošnjački kulturno- vjerski centar.
Da nas ne bi vrijeme preteklo počnimo odmah! Ako učiniš trud dobra, elhamdulillah, ali mi moramo znati da za naš vakuf treba puno više nego trun, zato Vakif je onaj ko uvakufi  500 €  i više na ime gradnje  Bošnjačkog centra, njegovo ime će stajati tu, kao podsjetnik onima koji nisu još donijeli odluku ili koji su nehotice zaboravili na svoj vakuf.


Slika, jednan vakuf pored Istanbula

Džamija na otvorenom u mjestu Fatih pored Istanbula. U prijevodu, ime džamije je “Kao da sam jeo”, a sagradio ju je siromašan ali hairli čovjek, koji je kad god bi trebao kupiti nešto za jelo odvajao novac za džamiju i govorio: “Kao da sam jeo…”. Vremenom je ostvario svoju želju, sakupio je nešto novca, dovoljno da izgradi džamiju u ovom obliku. Da ga Allah nagradi!

Es-selamu alejkum VAKIFI !